Povijest

POVIJEST HRVATSKOG OFTALMOLOŠKOG DRUŠTVA

 

Iako se oftalmologija, kao znanstvena disciplina, u nas osamostalila od ostalih kirurških struka potkraj 19. stoljeća, kada su se otvarali prvi očni odjeli u Zagrebu, Rijeci, Osijeku u drugim gradovima nije bilo tolike koncentracije oftalmologa, da bi oni mogli osnovati svoju sekciju ili društvo kao što su to učinili npr. hrvatski internisti, odnosno kirurzi, godine 1911., a u okviru Zbora liječnika Hrvatske.

Osnivanjem Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a pogotovo kada je osnovana Klinika za očne bolesti, a u sklopu ondašnje Jugoslavije i u Beogradu, broj oftalmologa neprestano je rastao, otvarali su se očni odjeli i u manjim gradovima. U okviru Štamparovog zdravstvenog programa, u Jugoslaviji je, do 1925., bilo osnovano 18 trahomskih ambulanata. Analogna situacija bila je i u drugim medicinskim strukama, primjerice u otorinolaringologiji i neurologiji.

Tako se 1926., na poticaj Ante Šercera rodila zamisao o stvaranju općeg jugoslavenskog društva koje bi okupljalo oftalmologe, otorinolaringologe i neurologe, pa je 16. prosinca 1926. bila u Zagrebu održana Osnivačka skupština Jugoslavenskog oto-neuro-oftalmološkog društva, na kojoj je izabran Privremeni odbor: predsjednik prof.dr. Mihallo Lapinsky (neurolog), potpredsjednik prof.dr. Albert Botteri (oftalmolog) i tajnik doc.dr. Ante Šercer (otorinolaringolog).

Od oftalmologa su u Privremenom odbori bili još dr. Vilko Panac kao blagajnik i doc.dr. Kurt Hühn kao revizor. Privremeni odbor izradio je pravila, koja je 20. lipnja 1927. odobrilo Ministarstvo unutrašnjih poslova, te pobrinuo da se osnivanje Društva registrira u vodećim njemačkim i francuskim časopisima tih struka. Iz pravila izdvajamo čl. 2, koji govori o ciljevima Društva:

 

1. Propagiranje što užih veza između ovih triju disciplina.

2. Prikupljanje svih jugoslavenskih otologa, neurologa i oftalmologa na zajedničkom naučnom polju rada.

3. Reprezentacija jugoslavenske otologije, neurologije i oftalmologije u vanjskom svijetu.

4. Njegovanje otorinolaringologije, neurologije i oftalmologije, osobito onih pitanja koja su zajednička svim trima, ili samo dvjema od tih disciplina.

5. Održavanje osobnih veza između jugoslavenskih stručnjaka ovih disciplina.

6. Nastojanje da otorinolaringologija, neurologija i oftalmologija zauzmu na univerzitetima naše domovine ono mjesto, koje im po važnosti pripada.

7. Podupiranje ciljeva socijalne otorinolaringologije, neurologije i oftalmologije (skrb za gluhonijeme, slijepe i slaboumne itd.).

 

Prvi stručni sastanak (ili kao se onda govorilo «sijelo») održan je 19. siječnja 1927. u Zagrebu. Kasnije su se i svi daljnji sastanci održavali u Zagrebu, gdje je bilo sjedište Društva. Te su se godine održavali sastanci svakog mjeseca, do dva puta, tako da je u prvoj godini rada bilo održano 5 sijela s 28 predavanja, odnosno demonstracija, od kojih je 10 bilo oftalmoloških.

 

Predavači su bili A. Botteri, K. Hühn, A. Car, J. Štajduhar, A. Španić, V. Lušić-Matković. Gost iz Njemačke je bio dr.Maller iz Wiesbadena koji je govorio o izradi očnih proteza. Članovi Jugoslavenskog oto-neuro-oftalmološkog društva bili su uglavnom iz Zagreba (Albert Botteri, Andrija Španić, Andrija Car, Josip Štajduhar, Dragutin Certin, Kurt Hühn, Mladen Sebastian, Ivan Maixner, Vilko Panac, Jelica Toth, Jelka Spevec-Gutschy, Mira Mašek-Breitenfeld, Jeremija Petrović, Marko Bauer, Vladimir Čavka, Vinko Suglian, S. Skopčinski, Ante Gardilčić, Petar Sokolić, Zvonimir Pavišić i drugi). Bilo ih je i iz drugih mjesta Hrvatske: Vasilj Derkač iz Preloga, Katica Šupe iz Dubrovnika, Dane Malić iz Osijeka odnosno Krapine, Vladimir Jelovšek iz Karlovca, Dinko Šakić iz Splita i drugi.

Kompletan popis članova društva nije sačuvan, no ipak u Muzeju Klinike za otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju u Zagrebu, čuva se članska knjiga vođena od 1928. do početka 1935., tako da znamo da su članovi iz Srbije bili Đorđe Nešić, iz Beograda, Svetozar Poštić iz Novog Sada, Vladimir Nikolić iz Kosovske Mitrovice, Zdravko Nižetić iz Niša (kasnije Beograda) i Ivan Šercer iz Subotice. Iz Sarajeva je bio Momčilo Vučićević, iz Banja Luke Šefkija Sefić, iz Ljubljane Leopold Ješe te iz Maribora Janko Dernovšek.

 

Osim oftalmologa, otorinolaringologa i neurologa, izvanredni su članovi mogli biti i liječnici drugih specijalnosti pa su u Društvu bili anatomi, rendgenolozi i internisti. Spomenuta članska knjiga navodi 74 člana, od kojih je 27 oftalmologa (= 36.5%). Prva glavna skupština Jugoslavenskog oto-neuro-oftalmološkog društva je bila održana 12. listopada 1927., kad je Privremenom odboru bio produžen mandat da radi kao definitivni odbor, upotpunjen s tri odbornika, od kojih je jedan bio prof.dr. Leopold Ješe iz Ljubljane.

 

Na toj je skupštini bilo odlučeno da Liječnički vjesnik postane službeno glasilo Društva. Budući da je tada glavni urednik Liječničkog vjesnika bio oftalmolog dr. Vladimir Jelovšek, taj je zaključak bio vrlo brzo proveden, i već od prvog broja u 1928., taj časopis nosi podnaslov Oficijelni organ Jugoslavenskog oto-neuro-oftalmološkog društva i registrira djelatnost Društva. U drugoj godini društvenog rada (1927/28.) bilo je održano 9 sastanaka (VI-XIV sijelo), sa 17 oftalmoloških tema.

 

Na Drugoj glavnoj godišnjoj skupštini, 18. prosinca 1928, bili su podnijeti izvještaji o radu u protekloj godini. Sa zadovoljstvom je konstatirano, da je posjet stručnim sastancima bio dobar i da na svakom sijelu prisustvuje 25-30 članova. Uz stručna sijela, održavale su se i odborske sjednice. Društvo je posebno otisnulo i izdalo izvještaje s 14 prvih sijela, tj. za godine 1927. i 1928. Godine 1928., bila su tiskana i Pravila Društva. Na prijedlog prof. Botterija, Društvo se obratilo Ministarstvu narodnog zdravlja, tražeći da specijalističke operativne zahvate vrše samo specijalisti.

Na toj je godišnjoj skupštini bio izabran novi odbor: predsjednik prof. dr Dragutin Mašek (otorinolaringolog), potpredsjednik prim. dr Ivan Herceg (neurolog) i tajnik dr Andrija Car (oftalmolog). U Odbor su još bili izabrani od oftalmologa V. Panac kao blagajnik, i A. Botteri i K. Hühn kao revizori. Godine 1929. je bilo održano 6 stručnih sastanaka (XV-XX sijelo). U rujnu 1929., u Amsterdamu i Haagu se održavao 13. međunarodni oftalmološki kongres, na kojem su A. Botteri i V. Lušić-Matković zastupali Jugoslavensko oto-neuro-oftalmološko društvo. Botteri je bio u skupini koja je raspravljala o pretrazi oštrine vida, o perimetriji, o oznaci osi cilindričnih stakala te o unifikaciji programa oftalmološkog studija, dok je Lušić-Matković bio u skupini koja se bavila standardizacijom očnog pregleda. Na tom je kongresu bila osnovana Međunarodna antitrahomska liga, a njen predsjednik E. von Grosz je podnio izvještaj o trahomu u raznim zemljama pa tako i u Jugoslaviji; taj je izvještaj bio izrađen na osnovi predloška Štajduhara i V. Lušić-Matković. Lušić-Matković je u okviru Kongresa, sudjelovao u radu Međunarodnog udruženja za profilaksu sljepoće.

 

19. prosinca 1929., bila je održana Treća glavna godišnja skupština. Nakon prvog predsjednika Društva koji je bio neurolog i drugog koji je bio otorinolaringolog, došao je red da se novi predsjednik izabere iz redova oftalmologa. Doista, u novi je odbor bio izabran za predsjednika A. Botteri, a od drugih oftalmologa, V. Čavka za zapisničara, K. Hühn za revizora, dok su za odbornike bili izabrani prof. dr Đorđe Nešić iz Beograda i dr. Janko Dernovšek iz Maribora (on je tamo vodio kombinirani očno-ušni odjel). U narednoj 1930. godini, bilo je održano 8 stručnih sastanaka (XXI -XXVIII sijelo) i opet s vrlo zanimljivim temama.

 

Te su godine gosti Jugoslavenskog oftalmološkog društva bili prof. Minkowski iz Zuricha s temom: Mozak i oko i prof. Salzmann iz Graza, s temom: Iridektomija i ozljeda leće. Četvrta glavna godišnja skupština je bila održana 13. prosinca 1930., no rotacija funkcionera u Odboru se poremetila: za predsjednika i potpredsjednika Društva su bili izabrani otorinolaringolozi Lj. Vulović i D. Mašek, a za tajnika neurolog Breitenfeld, dok su oftalmolozi bili izabrani na manje važne funkcije: A. Španić za zapisničara, L. Ješe za odbornika i D. Certin za revizora.

 

To se tumačilo time, što su počele intenzivne pripreme za Prvi jugoslavenski otorinolaringološki kongres, koji je bio i održan u rujnu 1931. u Zagrebu, pod okriljem Jugoslavenskog oto-neuro-oftalmološkog društva, a uz velik broj sudionika iz slavenskih zemalja. Zbog tog je kongresa, godine 1931., bilo održano samo 5 stručnih sastanaka (XXIX-XXXIII sijelo), sa smanjenim brojem predavanja. No, uopće, rad Društva je jenjavao, pa su 1932. bila održana samo 3 sastanka (XXXIV-XXXVI sijelo), s predavanjima A. Cara: O vidnoj vrtoglavici, V. Čavke: O doprinosu klinici i terapiji lakrimalnog sakusa. A. Car je govorio i u spomen prim. dr Vinka Lušića-Matkovića, prvog školovanog oftalmologa u Hrvatskoj. Na Šestoj godišnjoj skupštini, koncem 1932., predsjedništvo Društva je preuzeo doc. dr Kurt Hühn.

O radu Društva u 1933. i 1934. godini nemamo podataka, no po svemu sudeći on je gotovo zamro, što se vidi iz činjenice da se u 1935. godini, kad je rad ponovo živnuo, sijela registriraju opet od broja 1. U prvih pet mjeseci te godine, bilo je održano čak 5 sijela. O radu Društva, u drugoj polovici 1935., opet nema podataka. Iz raspoloživih podataka koje smo naveli, vidi se da je, u više od devet godina rada, Jugoslavensko oto-neuro-oftalmološko društvo dalo važan poticaj razvoju oftalmologije, a isto tako i razvoju otorinolaringologije i neurologije, i to kako struke tako i znanosti. No time je – iako to zvuči paradoksalno – pridonijelo svom vlastitom kraju. Naime, tako razvijene te tri struke težile samostalnim društvima, pa je 1936. Društvo prestalo radom, a zamijenile su ga na teritoriju Hrvatske odgovarajuće sekcije Zbora liječnika Hrvatske. Jugoslavije.

 

Oftalmološka sekcija Zbora liječnika Hrvatske, Slavonije i Međimurja u Zagrebu započela je svojim radom 26. lipnja 1936. Na prvom sastanku bilo je održano 11 stručnih predavanja i demonstracija, što je bio najbolji dokaz koliko je bilo potrebno osnovati zasebno oftalmološke udruženje. Za prvog predsjednika Sekcije je bio izabran pukovnik dr. Jeremija Petrović, šef Očnog odjela Vojne bolnice u Zagrebu, za njegovog zamjenika prim. dr Vilko Panac iz Bolnice Milosrdnih sestara, za tajnika dr. Andrija Španić, asistent Klinike za očne bolesti Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a za pomoćnika tajnika dr. Zvonimir Pavišić, asistent dnevničar na specijalizaciji u Klinici za očne bolesti.

Do kraja te godine bila su održana još dva sastanka na kojima su bila održana 4 predavanja i 4 kazuistička prikaza. U godini 1937., bila su održana 4 sastanka (5 predavanja i 8 demonstracija), no u proljeće te godine, predsjednik dr. Petrović je bio premješten u beogradsku Vojnu bolnicu, pa je u svibnju 1937. za predsjednika bio izabran doc dr Kurt Hühn predstojnik najvećeg očnog odjela na Balkanu, u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu. On će na toj dužnosti, s ostalim članovima Odbora, ostati do svibnja 1945. I u godini 1938., bila su održana 4 sastanka, a na jednom od kojih je kao predavač gostovao prof. dr. Karl Lindner, iz 2. očne klinike u Beču, oftalmolog svjetskog glasa. Osnutkom Banovine Hrvatske, god. 1939., Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i Međimurja je promijenio ime u Hrvatski liječnički zbor, pa prema novim pravilima Zbora i Oftalmološka sekcija postaje Hrvatsko oftalmološko društvo i pod tim će imenom djelovati daljnjih 6 godina.

 

U godini 1939. bila su održana samo 2 sastanka, a 1940. 5 sastanaka. Na tim se sastancima diskutiralo o raznovrsnoj problematici, no najviše o vodećem problemu naše nacionalne oftalmopatologije za trahomu. U ožujku 1941., bio je održan posljednji sastanak uoči izbijanja II. svjetskog rata. U vrijeme rata sastanci Sekcije održavali su se rijetko: u 1942. i 1943. samo po jedan sastanak, a 1944. niti jedan. Poslije završetka rata, 1945. godine, Zbor liječnika Hrvatske konstituira se na novoj osnovi, te 25. listopada 1945. Sekcija održava svoj prvi sastanak u novoj Jugoslaviji, na čelu s predsjednikom prim. dr. Nevenom Ćosićem, predstojnikom Očnog odjela Bolnice »Dr Mladen Stojanović« u Zagrebu i tajnikom dr. Blankom Jutrišom-Koržinek iz Očne klinike. Početkom 1946., Sekciji se vraća staro ime »Oftalmološka sekcija Zbora liječnika Hrvatske«, a za predsjednika je izabran prim. dr. Ivan Meixner, predstojnik Očnog odjela Bolnice »Dr. M. Stojanović«. On će Sekciju voditi punih 18 godina, uz tajnike dr. Blanku Jutrišu-Koržinek (1945-1949), dr. Nevenku Ljuštinu-Ivančić (1949-1961), dr. Davora Gligu (1961-1963) i dr. Mirka Peića (1963-1967) svi ovi su bili asistenti Klinike za očne bolesti.

 

U tim prvim poslijeratnim godinama, sastanci su se održavali u predavaonici Poliklinike Kliničke bolnice (u Draškovićevoj 19), a kasnije u prostorijama Zbora liječnika Hrvatske (u Šubićevoj 9), po jedanput godišnje u Klinici za očne bolesti na Rebru te Odjelu za očne bolesti u Vinogradskoj. Na sastancima se raspravljalo o novim metodama liječenja (tako su npr. 1947. predavanja bila posvećena prvim iskustvima u liječenju penicilinom), novim operativnim zahvatima i dijagnostičkim postupcima, a ponajviše su se iznosili zanimljivi kazuistički prikazi. Diskutiralo se i o taksama za okulističke zahvate, o problematici organizacije antitrahomske službe, o specijalizaciji iz oftalmologije, o izvanbolničkoj oftalmološkoj službi, o oblikovanju kadrova Optičarske škole. Prikazivali su se i znanstveni te zdravstveno-prosvjetni filmovi iz struke, a među prvim poslijeratnim inozemnim gostima Sekcije predavao je Francuz, prof. P. G. Sourdille iz Nantesa. Na inicijativu Oftalmološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske, a na prijedlog dr. Josipa Štajduhara, u Zagrebu je bio od 20. do 24. listopada 1949. organiziran 1. naučni sastanak oftalmologa FNRJ, kojem je prisustvovalo 60 oftalmologa (32 iz Hrvatske, 17 iz Srbije i Vojvodine, 4 iz Bosne i Hercegovine, po 3 iz Slovenije i Makedonije i 1 iz Crne Gore).

 

Glavne su teme tog prvog oftalmološkog kongresa bile:

1. Organizaciona pitanja oftalmološke službe u Jugoslaviji,

2. Ablatio retinae,

3. Organizacija borbe protiv trahoma,

4. Glaukom

5. Slobodne teme

20 predavača je održalo 27 predavanja.

 

Kongresna je rezolucija sadržavala prijedloge za uspješniju organizaciju oftalmološke službe, poglavito u borbi protiv trahoma. Ustanovljen je Koordinacioni odbor oftalmologa Jugoslavije, u koji je ušao predsjednik Sekcije dr I. Meixer, te Trahomski odbor, u koji je izabran dr J. Štajduhar.

 

Već sljedeće 1950. godine, bio je održan 2. naučni sastanak oftalmologa FNRJ u Novom Sadu, na kojem su, kao i na svim daljnjim kongresima (a dosad ih je bilo održano 11) sudjelovali i članovi Oftalmološke sekcije Hrvatske. Tada su u novi Koordinacioni odbor oftalmologa Jugoslavije bili izabrani dr J. Štajduhar i dr N. Ljuština-Ivančić.

Za 3. naučni sastanak oftalmologa FNRJ, na Bledu god. 1953., obrada prve glavne teme o skrofuloznom keratokonjunktivitisu bila je povjerena Oftalmološkoj sekciji Hrvatske (prof. dr Z. Pavišić, dr. F. Ferić-Seiwerth, dr. S. Parfenjuk). U vrijeme održavanja Sastanka, sastao se Odbor za borbu protiv sljepoće (u kojem su našu sekciju predstavljali dr J. Štajduhar i dr B. Jutriša-Koržinek), koji je izradio prijedlog definicije sljepoće i slabovidnosti. Koordinacijski pak odbor oftalmologa Jugoslavije prerastao je te godine u Savezni odbor oftalmologa u koji su iz naše sekcije ušli prof. dr Z. Pavišić, doc. dr P. Sokolić, doc. dr D. Šakić i prim. dr I. Meixner.

 

Na 4. kongresu oftalmologa Jugoslavije, održanom u Ohridu 1955., osnovano je Udruženje oftalmologa Jugoslavije, a za prvog je predsjednika izabran prof. dr Z. Pavišić, za tajnika dr A. Fulgosi, a za člana Odbora prim. dr I. Meixner. Tako je Zagreb postao prvo sjedište Udruženja oftalmologa Jugoslavije. Još od 1949., Oftalmološka sekcija ima i drugog tajnika, koji uglavnom vodi blagajničke poslove, a tu je dužnost od 1949. do 1955. obavljao dr R. Szekler. Na Godišnjoj skupštini, 1955., bilo je dogovoreno da u Upravi Sekcije budu zastupljeni svi zagrebački očni odjeli, da uz predsjednika prim. dr. I. Meixnera iz Bolnice »Dr. Mladen Stojanović«, i tajnika dr. N. Ljuštinu-Ivančić iz Očne klinike, dužnost drugog tajnika preuzima dr K. Čupak iz Vojne bolnice, a dužnost blagajnika dr. B. Zuber iz Bolnice »Dr Josip Kajfeš«.

Prema podacima iz 1959., Oftalmološka sekcija Zbora liječnika Hrvatske ima 83 člana, od kojih 47 iz Zagreba, 8 iz Splita, 7 iz Rijeke, 6 iz Osijeka, 3 iz Dubrovnika, zatim po 2 iz Pule, Šibenika i Varaždina te po 1 iz Bjelovara, Karlovca, Siska, Preloga, Vukovara i Zadra. Budući da iz godine u godinu broj članova Sekcije postaje sve veći, od 1961. djeluje i veći odbor u sastavu: predsjednik. Meixner, prvi potpredsjednik P. Sokolić), drugi tajnik N. Laktić (od 1962. M. Peić, od 1963. S. Horvat), blagajnik M. Peić (od 1962. 2. Šrenger), te odbornici u 1961. godini: Z. Pavišić, D. Šakić, K. Čupak, M. Mašek-Breitenfeld i D. Trajer, u 1962. D. Šakić, K. Čupak, M. Štriga i S. Juretić, odnosno u 1963. D. Šakić, A. Fulgosi, M. Štriga, S. Juretić i Z. Vedlin. Od 1962. uz Upravni odbor djeluje još i Nadzorni odbor u sastavu Z. Pavišić i B. Zuber, te Uređivački odbor (zadužen za publikacije oftalmologa u našoj republici): N. Ljuština-Ivančić, A. Gluščević, A. Pajalić, K. Trogrlić, I. Ledić i I. Jug. Uz stručnu problematiku, u Sekciji se tih godina diskutira o organizaciji oftalmološke službe, o statusu oftalmologa u sistemu zdravstvene zaštite, o specijalizaciji oftalmologije, o normativima oftalmoloških pregleda, o problematici medicinske, profesionalne i socijalne rehabilitacije očnih bolesnika, o opremi oftalmoloških ambulanata, o ukidanju privatne prakse, o ulozi praktičnog liječnika u zaštiti vida i njegovoj oftalmološkoj naobrazbi, o kodeksu liječničke etike i dr.

 

Sekcija uspostavlja tijesnu suradnju s Društvom optičara Jugoslavije (u vezi s optičarskom službom i optičarskim servisima), sa Savezom slijepih (u vezi s invalidnošću vida i zaštitom slabovidnih), s Gradskim higijenskim zavodom (u vezi s industrijskom oftalmološkom preventivom i zaštitom vida školske djece), te s Jugoslavenskim komitetom za rasvjetu (s kojim je Sekcija 1959. organizirala Savjetovanje o fluorescentnoj rasvjeti). Da bi mogla udovoljiti tim brojnim zadacima, Oftalmološka sekcija obrazuje nekoliko komisija: npr. za pitanja optičarske službe i optičarskih servisa, za izradu novih prijedloga pravilnika o očnim pomagalima, za pitanje školovanja slabovidne djece. U listopadu 1961., u osnovnoj školi u Varšavskoj ulici u Zagrebu, započela su radom prva školska odjeljenja za slabovidnu djecu u Hrvatskoj. Sekcija nadalje održava oftalmološke tečajeve za liječnike opće medicine, a osobito razvija svoju aktivnost god. 1962., kad se Međunarodni dan zdravlja obilježava parolom »Očuvati vid - spriječiti sljepoću«. Tu prof. Pavišić drži glavni referat, a članovi Sekcije diljem čitave Hrvatske održavaju predavanja o temi »Zaštita vida« na radiju, televiziji, narodnim, radničkim i zdravstvenim sveučilištima, a Savez slijepih publicira iz te problematike tri knjižice, kojih su autori članovi Sekcije (D. Trajer: »Dječje igre - uzrok sljepoće«, F. Ferić–Seiwerth: »Zaštita vida djece i liječenje slabovidnosti« i D. Gligo: »Zaštita vida na radu«).

 

Iste se godine u Sarajevu održava Šesti kongres oftalmologa Jugoslavije, na kojem je Oftalmološka sekcija Hrvatske nosilac druge glavne teme: »Zaštita organa vida u industriji«. Rad u Sekciji upravo buja i zbog toga je pokrenuta inicijativa da se i u godinama kad se ne održavaju kongresi oftalmologa Jugoslavije održavaju stručni sastanci oftalmologa Hrvatske s oftalmolozima susjednih republika. Tako je 1963. u Otočcu na Krki održan intersekcijski sastanak Oftalmološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske i Oftalmološke sekcije Slovenskega zdravniškega društva.

Takvih je sastanaka održano 18 do 1986.: Drugi u Splitu (1964), 3. u Portorožu (1965), 4. u Šibeniku (1966), 5. u Mariboru (1968), 6. u Puli (1969), 7. na Bledu (1970), 8. u Karlovcu (1972), 9. u Radencima (1973), 10. u Dubrovniku (1974), 11. u Šibeniku (1976), 12. u Portorožu (1977), 13. u Osijeku (1978), 14. u Mariboru (1980), 15. u Splitu (1982), 16. u Radencima (1984), 17. u Čakovcu (1985) i 18. na Bledu (1986).

 

Osnutkom samostalne Republike Hrvatske tradicija sastanaka se nastavlja. God. 1963. održan je još i 1. intersekcijski sastanak oftalmoloških sekcija Zbora liječnika Hrvatske i Društva ljekara Bosne i Hercegovine u Zagrebu, sljedeće godine 2. takav sastanak u Sarajevu, dok je 1965. ta suradnja okupila i kolege iz Makedonije, na 1. intersekcijskom sastanku oftalmoloških sekcija Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije u Ohridu. U lipnju 1963. osnovan je časopis Udruženja oftalmologa Jugoslavije »Acta ophthalmologica iugoslavica« uz obilnu financijsku pomoć zagrebačke optičke industrije »Ghetaldus«, s glavnim urednikom prof. dr. Ivicom Stankovićem iz Beograda, dok su iz naše sekcije u Uredništvo ušli prof. dr Z. Pavišić i dr K. Trogrlić. Te iste godine, posebna komisija Sekcije (Z. Pavišić, A. Gardilčić, K. Čupak, N. Laktić i M. Peić) razmatrala je reviziju dosadašnjih kriterija za definiciju sljepoće i popis bolesti očiju koje neliječene dovode do sljepoće.

 

Sljedeće je godine Sekcija obrazovala Komisiju za prevenciju glaukoma (S. Jurković-Pagon), Komisiju za zaštitu vida na radu (B. Jutriša-Korinek, M. Peić) i Komisiju za prevenciju slabovidnosti i strabizma. Na Godišnjoj skupštini Sekcije, u ožujku 1964., cjelokupnom je Upravnom odboru Sekcije produžen mandat za godinu dana, ali sredinom te godine prim. dr I. Meixner je otišao u mirovinu i dao ostavku na mjesto predsjednika Sekcije. Za novog predsjednika je bio izabran prof. dr Zvonimir Pavišić, koji je Sekciju vodio do početka 1967., uz tajnika dr. Mirka Peića.

U tom se razdoblju nastavio plodni rad na intersekcijskom stručnom okupljanju, a Sekcija je s Podružnicom Zagreb Zbora liječnika Hrvatske organizirala panel diskusiju za liječnike praktičare, a Upravni odbor Sekcije izradio novi prijedlog za specijalizaciju oftalmologije te izabrao Komisiju za izradu normativa i cjenika. Broj članova već je premašio stotinu, pa su se obrazovale podružnice Oftalmološke sekcije u Splitu, na čelu s prof. dr. Dinkom Šakićem i u Rijeci, na čelu s prof. dr. Davorom Gligom. God. 1967. je bio izabran novi Upravni odbor Sekcije: predsjednik N. Ljuština-Ivančić, potpredsjednik A. Fulgosi, 1. tajnik M. Štriga, 2. tajnik K. Trogrlić, blagajnik Jug, odbornici D. Gligo, I. Ledić, F. Prevedan, B. Zuber, Nadzorni odbor P. Sokolić i D. Šakić (kasnije je u Upravnom odboru došlo do izmjena, no do 1975. Sekciju su vodili predsjednik N. Ljuština-Ivančić i 1. tajnik M. Striga). Naime, 1967. je prof. dr. Z. Pavišić, koji je od 1955. do 1959. bio predsjednik Udruženja oftalmologa Jugoslavije, a od 1959. do 1967. 1. potpredsjednik, bio opet izabran za predsjednika Udruženja (do 1971.). Te 1967. godine u upravu Udruženja oftalmologa Jugoslavije ulaze iz Hrvatske generalni sekretar prof. dr K. Čupak, blagajnik prim dr Z. Panian, te članovi prof. dr D. Šakić i doc. dr. A. Fulgosi. Udruženje oftalmologa Jugoslavije i Oftalmološka sekcija Zbora liječnika Hrvatske organiziraju od 14. do 17. 10. 1971. 8. kongres oftalmologa Jugoslavije u Opatiji, a Organizacijski odbor čine predsjednik prof. dr D. Gligo, tajnik dr I. Luttenberger, blagajnik dr B. Kozulić te članovi prof. dr B. Volarić, dr M. Štriga, dr. M. Peić, dr. A. Veselinović, dr. S. Bujanić-Cuculić i dr. Z. Hofer. Naša oftalmološka sekcija je nosilac 1. glavne teme »Anomalije refrakcije oka« (Z. Pavišić, K. Čupak i F. Ferić-Seiwerth), a bile su organizirane i dvije diskusije okruglog stola: O suvremenim oftalmološkim preparatima (moderator D. Gligo) i O definiciji sljepoće (moderator N. Laktić).

 

Udruženje oftalmologa Jugoslavije, na čelu s prof. Pavišićem, uzelo je patronat nad 1. jugoslavenskim simpozijem o slabovidnosti i strabizmu, održanom 1969. u Zadru, u organizaciji prim. dr. B. Smrkinića, dok je na 5. kongresu liječnika Hrvatske, god. 1970, jedno čitavo prijepodne bilo posvećeno oftalmološkim temama, u organizaciji Oftalmološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske. Od god. 1968, Sekcija je suorganizator Oftalmoloških dana Bolnice »Dr Mladen Stojanović« u Zagrebu, koji se do 1977. organiziraju svake godine, zahvaljujući predstojniku Klinike za oftalmologiju te bolnice prof. dr Krešimiru Čupaku.

 

Po odlasku prof. Čupaka na mjesto predstojnika Klinike za očne bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ti se dani i dalje nastavljaju pod imenom »Zagrebački oftalmološki dani«. U Sekciji se sedamdesetih godina, uz stručne teme, raspravlja o Pravilniku o ocjeni zdravstvene sposobnosti vozača motornih vozila, o profesionalnoj orijentaciji radnika s oftalmološkog aspekta, o reorganizaciji krevetnog fonda na području grada Zagreba, o cijenama oftalmoloških usluga, o Zakonu o optičarskoj struci, o profilu, broju i načinu odgoja medicinskih oftalmoloških kadrova, o formiranju normi u dnevnoj oftalmološkoj praksi, o statusu oftalmologa u sistemu zdravstvene zaštite, o problematici postdiplomske nastave za oftalmologe. Svoje zaslužne članove Sekcija predlaže za odličja »Dr Pavao Ćulumović« i »Dr Ladislav Rakovac«, za članstvo u Medicinskoj akademiji Zbora liječnika Hrvatske, za počasno članstvo u Zboru kao i za druga priznanja.

 

Na godišnjoj skupštini 1975. god, bira se novi odbor, koji je kasnije nadopunjen, čelu Sekcije je predsjednik prof. dr K. Čupak, potpredsjednici su prof. dr D. Gligo i prof. dr N. Laktić, 1. tajnik dr I. Raguž, 2. tajnik dr I. Jug (od 1981. i 3. tajnik dr T. Ćurković), blagajnik dr E. Škrt, te odbornici: dr K. Bacelj, dr M. Hajduković, prof. dr I. Ledić, dr I. Sklepić, dr T.Vuković, prof. dr 2. Šrenger i prof. dr P. Zlatar. U Odbor će 1981. ući dr B. Bišćan, doc. dr Z. Panian i dr B. Smrkinić, a 1985. dr B. Vašarević, dr B.Štajduhar, doc. dr M. Klinger, dr M. Antolović i dr L. Nadenić, tako da su u Upravnom odboru zastupljene ne samo sve hrvatske regije, već gotovo i svaki grad s razvijenijom oftalmološkom službom.

Osamdesetih godina, održani su brojni sastanci u organizaciji Oftalmološke sekcije. Ponajprije treba spomenuti 8 intersekcijskih sastanaka oftalmologa Hrvatske i Slovenije u tom razdoblju. Nadalje »Zagrebački oftalmološki dani«, kojima je od 1980. Sekcija glavni organizator uz sudjelovanje svih zagrebačkih oftalmoloških ustanova. 11. su dani održani god. 1980, s glavnim temama: Bolesti orbite te Dijabetes i oko, kojom je prilikom održan i postdiplomski tečaj »Oko u dijabetesu«. 12. Zagrebački oftalmološki dani su god. 1982. također imali dvije glavne teme: Mikrokirurgija prednjeg segmenta oka i Bolesti makule, dok su 13. dani, god. 1985, bili posvećeni postoperativnim komplikacijama u oftalmologiji i povijesti oftalmologije.

 

Od 1978. održavaju se susreti talijanskih, austrijskih i naših oftalmologa »Alpe-Adria«. Drugi takav sastanak, god. 1979, bio je priređen u Opatiji, u organizaciji Oftalmološke sekcije, točnije njenog Ogranka u Rijeci, a glavna mu je tema bila glaukom. Uz taj ogranak i Ogranak Sekcije u Splitu, djeluje Ogranak za sjevernu Hrvatsku, koji održava svoje regionalne sastanke. Godine 1981, Oftalmološka je sekcija suorganizator vrlo uspjelog 2. jugoslavenskog simpozija o slabovidnosti i strabizmu u Zadru s međunarodnim sudjelovanjem.

 

On je bio poticaj da se osnuje posebna Podsekcija za strabologiju, koja je, u jesen 1984., izabrala svoj odbor: predsjednik prof. dr Marija Celić, potpredsjednici prof. dr Dragan Trajer i prim. dr Bogomir Smrkinić, tajnik mr. dr. Neda Bubaš. Sekcija je, nadalje, bila suorganizator znanstvenog skupa »Sljepoća i slabovidnost danas«, održanog u listopadu 1985. u Dubrovniku. Posebno treba istaći tri svečana sastanka Sekcije, održana u Zagrebu, u povodu 70. godišnjice života i 40. godišnjice rada akademika prof. dr. Z. Pavišića (1978), prigodom promocije Zbornika 2. jugoslavenskog simpozija o slabovidnosti i strabizmu (1982), uz 50. godišnjicu Oftalmološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske (1986). Za Oftalmološku je sekciju posebno značajna i godina 1981, kad je, pod vodstvom prof. dr. Krešimira Čupaka, u Zagrebu počelo djelovati Uredništvo časopisa »Acta ophthalmologica iugoslavica«, što je za Sekciju bilo veliko priznanje, ali i veliko zaduženje. Objavljeni su br. 34 iz 1980, zatim četvero-brojevi za 1981, 1982, 1983, 1984, 1985. te tri suplementa: o keratoplastici, implantaciji intraokularnih leća (oba na engleskom jeziku) i suplement o povijesti oftalmologije u Jugoslaviji.

 

Prostor nam, na žalost, ne dopušta spomenuti sve istaknute strane stručnjake koji su tijekom godina u Sekciji održali svoja predavanja, a ne možemo govoriti ni o brojnim sudjelovanjima članova Sekcije na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima. No ako se rezimira sve učinjeno u proteklih godina rada i života Sekcije, može se vidjeti da je Oftalmološka sekcija Zbora liječnika Hrvatske, od svog osnutka do danas, bila i ostala najvažniji faktor u razvoju oftalmološke struke i znanosti u našoj republici, pobornik nove kvalitete u našem medicinskom djelovanju, tribina za promicanje znanstvene misli naših vrhunskih stručnjaka, ali isto tako i vježbaonica mlađih kolega u počecima njihovog znanstvenog i stručnog rada.

 

Priredili:

dr. Vladimir Dugački i dr. Vjekoslav Dorn.

© 2019 Hrvatsko oftalmološko i optometrijsko društvo - BTM Global